PRETVARANJE RIMSKIH BROJEVA U ARAPSKE

Koja su pravila za pisanje rimskih brojeva?

• Znamenke rimskih brojeva (I, V, X, L, C, D i M) imaju uvijek istu vrijednost neovisno o mjestu u broju gdje se nalaze.
• Rimski brojevi se uvijek pišu (i čitaju) s lijeva na desno, od najveće do najmanje znamenke.
• Ako su znamenke napisane tako da desna nije veća od lijeve, onda se vrijednosti znamenki zbrajaju.
• Ako je vrijednost lijeve znamenke manja od desne, onda se vrijednost lijeve znamenke oduzima od vrijednosti desne.
• Znamenke I, X i C smiju se uzastopce zapisati najviše tri puta. (Na mnogim satovima s rimskim brojevima nalazimo IIII umjesto IV.)
• Znamenke V, L i D smiju se zapisati samo jednom.
• Znamenka I smije se oduzimati samo od V i X, znamenka X samo od L i C a znamenka C samo od D i M.

Što je sa brojevima koji su veći od 3999? Rimljani su takve brojeve pisali na način da su iznad uobičajenih simbola dodali crticu koja je vrijednost broja povećala 1000 puta.

Osim na uvodnim poglavljima diplomskog rada ili na liječničkim receptima, na rimske ćete brojeve često naletjeti u kemiji. Osobito kod imenovanja spojeva. Tako se za metale koji mogu raditi spojeve s različitim oksidacijskim brojevima, oksidacijski broj metala piše kao rimski broj u zagradama neposredno iza imena elementa. Primjerice, FeO je željezov(II) oksid a Fe₂O₃ je željezov(III) oksid. Prije IUPAC-ove preporuke iz 1985. rimski brojevi su označavali skupine u periodnom sustavu elemenata.